:)
logo

ARTUSI

"U siječnju 2010. došla sam prvi put u Dom Vladimir Nazor u Karlovcu, kao sudionik 37. ZILIK-a i odmah shvatila da sam ušla u drugi svijet. Dvoje je klinaca dotrčalo i istrglo mi prtljagu. Nisam ni stigla izustiti da im je to preteško, već su trčali stepenicama s takvom lakoćom koja me zbunjivala. Penjući se za njima postajala sam sve sigurnija da sam u nekom drugom svijetu, ne zbog neobičnosti izgleda, već same energije i osjećaja mira u sebi. Provela sam u Domu pet dana u trajanju od pet sekundi s doživljajima za pet godina. Došla sam s milijun svojih glupavih životnih problema, a izašla sretnija nego ikad. Znala sam da ću se tamo vraćati cijeli život. Tu sam našla sve što sam oduvijek tražila, savršenu iskrenost i čistoću srca tih malih bića s drugog planeta. Trčkarali su uokolo stvarajući radost u svima prisutnima. Tada su me podsjetili na male vilenjake koji dolaze na ovaj svijet s jednim ciljem, poučiti i podsjetiti nas obične ljude o stvarima koje su bitne, na ljubav i čisto srce.

Znala sam da sam točno gdje trebam biti. Mogao je tada slobodno doći kraj svemu", kaže Iva, a bio je to njen prvi projekt. Donio je sve osjećaje potpune sreće i svjesnost postojanja u vlastitoj ulozi koju želi i živi.

Vile i vilenjaci malena su bića koja na svijet donose radost, bezbrižnost i sreću. Pomažu ljudima i vraćaju dobro dobrim. Žive u zajednicama, klanovima unutar humaka, pored rijeka, po planinama, spiljama, livadama, močvarama, krošnjama stabala... Ipak, uvijek su nastojali i nastoje uspostaviti neki kontakt s ljudskim društvom. Vilenjaci su izuzetno mudri, a upravo mudrost i magične moći, njihovo je najjače oružje. Pomažu slabijima i ne vole nepravdu.
Narodna predaja kaže da je svijet bio ljepši, a ljudi sretniji u doba kada su vile Svijetom hodale! „U vrijeme ono ljudi bijahu dobri, a vile njima pomagale polja žeti, travu kositi, korov plijeviti, stoku hraniti, kuće graditi. Tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale. Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan običaj, jedan zakon. Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri baciše tambure i svirale, pjesma je utihnula. Zlatno doba je prestalo. Tada su i puške zapucale i narodi se zaratili. Od onda nestade vile...“

Projekt „Vile i vilenjaci Artusi kreativno djetinjstvo i odrastanje“ ostvaren je 2010. godine u radu sa štićenicima Doma za djecu Vladimir Nazor u Karlovcu. Vilenjaci, djeca bez adekvatne roditeljske skrbi, dobila su svoje posebno vilenjačko ime Artusi.
Riječ „artus“ obrnuto je pročitana riječ „sutra“ i predstavlja sinomim za budućnost; dok na starogrčkom jeziku ona znači „zglob“, što našim vilenjacima pridaje i ulogu spone između materijalnog/zemaljskog i duhovnog svijeta.

Zamisao je temeljena na fotografskom prikazu malih bića u velikoj prirodi, oboje jednako nezanemarive ljepote, čistoće i jedinstvenosti. U krajoliku Karlovačke županije svako je dijete našlo svoju originalnu scenografiju, svoj kutak carstva mira i mašte.
Projekt je spoj umjetnosti i humanitarnog djelovanja, promiče moralne vrijednosti educirajući pritom o likovnim kvalitetama. Usmjeren je na uljepšavanje doživljaja svijeta djeci iz doma, stvaranje samopouzdanja i ukazivanje na dobre rezultate upornosti i ustrajnosti. Kroz aktivnosti koje potiču kreativnost osnažila se pozitivna percepcija djeteta o sebi, a istovremeno se stvaranjem fotografija na najzabačenijim dijelovima Hrvatske poticalo ljude na boravak i pronalazak tih i takvih prirodih okruženja.

1. svibnja 2010. Iva je počela organizirati izlete. Unutar 6 mjeseci, krajem listopada, iza nje je bilo 30tak jednodnevnih izleta i 2 dvodnevna kampiranja. "Artusi, moji prijatelji i ja obišli smo Karlovačku županiju, lijepo se družili, ponekad spavali pod vedrim nebom iščekujući izlaske sunca, doživjeli razne dogodovštine..." Lokacije snimanja bile su Rastoke, Kamanje, Ozalj, Novigrad, Kupa, Korana, Mrežnica te neke s rubnih dijelova županije kao Slapnica i Crna Mlaka. Tokom tih mjeseci nastalo je stotinjak verzija vilenjačkih fotografija. Osim različitih krajolika obuhvaćena su i različita godišnja doba, vremenski uvjeti, od kišnih do sunčanih dana, izlasci i zalasci sunca, noćna snimanja...
Fotografije su bajkovite, a istovremeno je sve na njima stvarno. Fotografski efekti kreirani su na licu mjesta, a bogatstvo boja postignuto je upotrebom profesionalne fotografske opreme i profesionalnom rasvjetom koja omogućuje razigranost svjetla i sjene te osjećaj nadrealnosti.

"Kostimografiju i scenografiju napravili smo doslovno od 'smeća' i starih stvari sa Hrelića...", što malim Artusima nije umanjilo bogatstvo njihovih vilenjačkih odijela, već pružilo dodatnu zabavu i kreativnost u poprimanju svojih uloga, a Ivinoj majci donijelo sreće koliko i oduzelo vremena u prekrajanju. Kroz taj proces skupljanja krpica i novčića, pretvaranja odbačenoga u magično, uspješno se obratila pažnja na dobrobit reciklaže.

Iduće godine, 2011., snimanja su nastavljena u Gorskom Kotaru. Projekt je naslovljen „Svijet Artusa“, kao nastavak projekta „Vile i vilenjaci Artusi“. Tijekom desetodnevnog kampiranja u skautskom centru "Rakov jarak" u Fužinama sa štićenicima iz Doma Vladimir Nazor nastao je novi ciklus fotografija vila i vilenjaka Artusa uklopljenih u prirodne ljepote Gorskog kotara (Fužine, park šuma Golubinjak, spilja Vrelo, Lokve, Vražji prolaz...). Uz kampiranja i snimanja upustili su se u planinarenje pa osvojili vrh Tuhobića, kupali se, izrađivali lukove i strijele, s udrugom Outward Bound prošli radionice iskustvenog učenja u prirodi, izrađivali skloništa, brali vrganje, pekli kukuruz uz logorsku vatru i po svemu sudeći stasali u prava bića prirode.

Vile i vilenjaci Artusi glavni su akteri spota za singl Ja se dobro osjećam grupe A zar je to važno. Suradnju je 2011. inicirao Denyken, producent spota predstavljenog javnosti u Galeriji Hrvatske pošte prilikom otvorenja Ivine izložbe. Redateljsku palicu preuzela je Iva Lulić, kameru Nino Čučić, a fotografkinja Maja Bota odigrala je važnu ulogu glavne asistentice režiserke i snimatelja. Za kostimografiju se pobrinula Davorka Vuletić, a posao glumaca profesionalno su odradili Artusi.