vedovnjak

Vedovnjaci (u nekim krajevima Moguti) su starci duge brade, prodornih očiju, nosili su bijelu opravu i ogrtač, dugi štap, a po njima su visile torbice sa raznim pripravcima.
Hodali su od sela do sela pomažući ljudima. Razgovarali su sa vilama, vedima i dušama pokojnika, liječili su ljude i životinje, branili sela od tuče i mraza, mogli su vidjeti prošlost i budućnost. Također su bili i travari, razumjeli su jezik svih životinja, proricali su sudbinu.
Bili su uglavnom siromašni lutalice, ali vrlo cijenjeni i smatrani svetim osobama.

Svoje su znanje prenosili samo na jednog odabranog nasljednika kad su navršili barem osamdeset godina. Prijenos znanja se odvijao odjednom, ne postepenim učenjem.
Vedovnjaci su se i međusobno borili, dobri i zli, ali samo u nekom obliku životinje, najčešće bika.