vila

Narodne predaje, kasnije uobličene u mitove i legende ili pak u bajke u kojima vile imaju glavnu ulogu ili se pojavljuju samo usput, rasprostranjene su po cijeloj Europi pa tako i u našim krajevima.

Vile su nježne i prozračne djevojke neopisive ljepote, najčešće zlatne raspuštene kose. Tijela su im nepostojanog, promjenjivog oblika pa se lako pretvaraju u maglu, cvijet, pticu, labudicu… Uvijek zrače treperavu svjetlost i mirišu na plijesan. Mogu biti istovremeno vidljive i nevidljive, kako za koga. Stanovnice su šuma, duhovi raslinja, planina, pećina, oblaka i voda na kojima se pokazuju obasjane mjesečinom.

Vila je gospodarica magije, simbolizira paranormalne moći duha i čudesne sposobnosti mašte. Izvodi najneobičnije preobrazbe i trenutno ispunjava ili iznevjerava i najveće želje.

U prvom hrvatskom domoljubnom, povijesnom i alegorijskom romanu iz 16. st. „Planine“ Petra Zoranića, glavni lik Zoran u potrazi je za lijekom kojime bi izliječio tugu zbog nesretne ljubavi. Odlazi na planinu Velebit potražiti pomoć vila.

Osim sposobnosti da se nenadano pojave, isto tako nestaju. Niti jedna priča o vili ne izostavlja dio u kome ona nestaje. Redovito plešu u kolu, a na mjestima vilinskog kola rastu gljive i međusobno stvaraju čudesne krugove po planinama.

Mirela Duvljak, viša kustosica