vilinsko kolo

Vjerovanja u vile najrasprostranjenija su od svih vjerovanja u nadnaravna bića.
Najčešće su opisivane kao prekrasne mlade djevojke rasutih dugih kosa, nježnog i prozirnog tijela, prelijepih očiju, prijatnog glasa, bijele i zračno prozirne odjeće, a preko glave imaju koprene pomoću koje mogu letjeti. Kosa im je obično zlatne boje, raspuštena i često gotovo do zemlje.

Znali su ih viđati kako na mjesečini plešu svoja vrzina kola i to na mjestima udaljenim od bilo kakve ljudske prisutnosti, najčešće na livadama okruženima šumama. Na mjestima gdje bi plesale, ocrtavao se kao šestarom upisan, utaban krug. Unutar tog kruga ne bi bilo ni travke... Ljudi su izbjegavali naći se u blizini vilinskog igrališta, osobito u sumrak, jer su vjerovali da bi im vile učinile zlo. Samo rijetki, čestiti ljudi mogli su doći u njihova kola i to ili slučajno ili kad bi ih pozvale same vile.

Zvonko Lovrenčević, "Mitološke predaje Bilogore"